I miss India.
I miss fried potatoes from the always-chirpy street vendor.
Having time for music.
Reading with my feet buried in the sand.
Lying in the hammock until my bones ache.
My evening mint tea.
Staring over the horizon at sunset.
Winding foot paths through coconut-tree filled backyards.
Big-eyed baby buffalos.
A plateful of okra for lunch.
Chatting to local kids using ten words of Kannada I managed to pick up.
Sitting around for so long that the only thing you can do is roll over.
Feeding birds.
Gazing into the Himalaya in the distance.
I miss my friends.
I miss India.
I miss Osijek :\ A daleko mi ko da je i Indija. Ako nista, barem imas sjecanje kako ti je bilo lijepo :) Ja nikad nisam bila negdje tako daleko :O
ReplyDeleteMa, cijenim ja iskustvo i sve, ali sam se bome i naradio da odem tamo...
DeleteJa volim putovati i u biti mi jedino na to nije bed trošiti... Bit će valjda opet... Life changing, that's for sure!
I ja obožavam putovanja...upoznavanja novih krajeva, ljudi, mirisa, ukusa, boja...Moje su destinacije sada na žalost bliže. A ovako zimi najslađe dođe vraćanje u sećanje tih krajeva, dogodovština, gledanje slika i slično.
ReplyDeleteA Indiju nekako zamišljam po slikama, punu boja, ljudi, začina, mirisa, vreve...magičnu,svakako. Volela bih da je obiđem jednom.
Meni je Indija jednostavno bila splet kombinacija, i završila je kao neopisivo i neprocjenjivo iskustvo. Možda nije za svakoga (jer je prljavo, bučno i slično), ali meni je bila taman ono što mi je trebalo. Možda mi je baš zato tako super...
Delete